Psihoterapija Budućnosti — prostor za promjenu, rast ili mir

O meni

Zovem se Ivana Gernhard Barbir, edukant sam psihoterapije kibernetike i sistemske obiteljske terapije i vodim obrt Mare Animarum Salvatarum. Radim sa odraslima: pojedincima, parovima (partnerska terapija) i obiteljima, kao i sa mladim ljudima, a moj fokus je na stvaranju promjene ili ravnoteže koje su usmjerene na svjetliju budućnost.

• Modalitet: kibernetika drugog reda, sistemska obiteljska terapija (narativna i dijaloška perspektiva)
• Pristup: odnos, fleksibilnost i individualizacija – zajedno stvaramo jezik koji podržava promjenu
• Formati: individualno, partnerski, online

• ✔️ Individualna psihoterapija (odrasli i adolescenti)
• ✔️ Partnersko i bračno savjetovanje
• ✔️ Online psihoterapija (sigurna video veza)
• ✔️ Psihološko savjetovanje
• ✔️ Podrska LBGT zajednici
• ✔️ Podrška ženama koje nisu rodile
• ✔️ Podrska maćehama i očusima, nuklearnim porodicama (obitelji sa više tata i mama, polubraćama i polusestrama)
• ✔️ Grupne podrške
• ✔️ Regulacija stresa i nekontroliranih emocija

Naš pristup terapiji

Glavna poanta je da je psihoterapija uvijek o budućnosti, ali praksa koja je utemeljena na velikim teorijama kao da govori o prošlosti. Moj je cilj okrenuti psihoterapiju od prošlosti prema budućnosti otvaranjem rasprave o kreiranju psihoterapije usmjerene na budućnost koja će preuzeti odgovornost za ono što danas radi. Kibemetika drugog reda je sama po sebi narativna, dijaloška i u jeziku.

Naš posao nije locirati, imenovati ili dijagnosticirati psihopatologiju, već raditi psihoterapiju kako bismo ublažili patnju i bol. Psihoterapija će surađivati s budućnošću tako što će postati kontekst za stvaranje novih ishoda.

Moji rezultati predlažu generativnu trilogiju pravde, ljubavi i mudrosti za opis međuljudskih odnosa koji čine praksu psihoterapije. Stoga je prvi kriterij pravde u psihoterapiji da psihoterapija prestane naglašavati i isticati psihopatologiju. Umjesto toga,bavit će se odnosima slušajući priče. Tamo gdje postoji patnja, bavit će se patnjom, pokušati je ublažiti i, ako je moguće, promijeniti obrasce komunikacije koji uzrokuju bol.

Ljubav je emocija koja definira prihvaćanje i poštivanje sebe i drugoga kao legitimnog. Psihoterapija: uključuje se u razgovor sa svim ljudskim bićima kao jednakima. Psihoterapija je kulturni izum za liječenje onih ljudi koji se ne uklapaju u konvencionalna ograničenja; to ih čini jednakima a opet posebnima jer svi smo jedinstveni na svoj način. Ljubav je prihvaćanje drugoga kao osobe. Ljubav je afirmacija drugoga koji s nama stvara svijet. Takvo prihvaćanje drugoga kao legitimnog drugog znači prihvaćanje drugoga kao da ima pravo na postojanje, da bude diferenciran; jedinstveni drugi.

Postoji famozna izjava Batesona: "A ja sam vam rekao nešto o samopotvrđujućoj moći ideja: da svijet djelomično postaje onakav kakav je zamišljen."

Praksa učinkovite psihoterapije uključuje najmanje šest elemenata. To su razgovor, odnos, složenost, fleksibilnost, ishod i individualizacija. Prvo, psihoterapija je razgovor ljudi. Terapeut uči jezik pacijenta, obitelji ili grupe i zajedno razvijaju jezik koji održava razgovore. Drugo, psihoterapija se odvija u razgovoru i odnosu. Treće, ovi razgovori otkrivaju složenost koju ljudi generiraju. Ta složenost obogaćuje iskustva svih. Predstavlja se kroz prepoznavanje svakog pojedinca u njegovoj ili njezinoj jedinstvenosti.

Četvrto, psihoterapija pokazuje kompetentnost ili učinkovitost kroz svoju fleksibilnost u reagiranju i održavanju kontakta među ljudima. (Psihoterapija izmišlja novu metodu za svakog pacijenta za svaku situaciju.) Peto, aktivnosti terapije vođene su individualnim ishodima.

Ishodi rade sa sadašnjošću u smislu budućnosti i pretvaraju vizije i snove o budućnosti u sadašnja iskustva. Radeći s ishodima, imamo mehanizam koji ljudima omogućuje da izmisle svoju budućnost. Šesto, psihoterapija koristi sposobnosti i resurse ljudi.